Treba li Hrvatskoj registar korisnika e-računa, kako bi ga trebalo izvesti, koje bi podatke trebao sadržavati te tko bi ga financirao samo su neka od pitanja o kojima se raspravljalo na stručnom skupu o registru korisnika e-računa koji je danas održan na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva.
Registar korisnika e-računa informacijski je sustav koji obavlja zadaću evidencije korisnika koji sudjeluju u procesu razmjene elektroničkih računa, a može se koristiti i pri razmjeni drugih elektroničkih dokumenata. Sustav registra korisnika omogućuje svojim korisnicima dobivanje relevantnih podataka o drugim korisnicima evidentiranim u registru te na taj način olakšava razmjenu e-računa.
Razmjena e-računa u praksi se odvija preko informacijskih posrednika, a kad registra korisnika e-računa ne bi bilo e-račune bi mogli razmjenjivati samo korisnici koji koriste usluge istog informacijskog posrednika. Bez središnjeg registra bila bi otežana razmjena e-računa - rečeno je na skupu.
Ranko Smokvina iz InfoExperta iznio je podatak da je u Europskoj uniji oko 500 informacijskih posrednika za e-račune te da ih oko 80 djeluje u više od jedne zemlje, a napravljeni su i prvi koraci k njihovom povezivanju. Međutim, samo polovica od ukupnog broja informacijskih posrednika posluje pozitivno. Kad je riječ o stanju u Hrvatskoj Smokvina je naglasio da u zemlji djeluje više B2B i B2C posrednika, no da nedostaje sustavna interkonekcija. U Hrvatskoj je tijekom prošle godine razmijenjeno oko 2,9 milijuna e-računa što je prema Smokvini jako mala brojka.
Drugi dio stručnog skupa bio je posvećen okruglom stolu na kojem su sudjelovali Zoran Bohaček iz Hrvatske udruge banaka, prof.dr. Boris Vrdoljak s FER-a, Andreja Kajtaž iz Fine, Ranko Smokvina iz InfoExperta, Hrvoje Ljubičić iz Agrokora te Darko Gulija iz InfoDoma. Osnovno pitanje oko kojeg se povela rasprava bilo je treba li Hrvatskoj uopće registar korisnika e-računa.
Okupljeni su se načelno složili da bi trebalo napraviti jedan takav registar koji bi sadržavao minimalan broj podataka (naziv tvrtke i OIB), a trebao bi biti javno dostupan i besplatan za korisnike, ali ne i za informacijske posrednike.
Međutim kad je riječ o financiranju takvog registra mogla su se čuti različita mišljenja, od toga da bi ga trebali financirati informacijski posrednici do toga da se u cijelu priču uključi Ministarstvo financija i Porezna uprava.
Na događaju je postignut načelni stav da je Hrvatskoj potreban registar korisnika e-računa, no ostalo je puno otvorenih pitanja s pravne, financijske, tehničke i regulatorne strane. U sklopu skupa Hrvoje Zeljko s FER-a održao je i prezentaciju pilotskog sustava registra korisnika e-računa.
