Država ne prepoznaje proizvođače softvera kao bitnu granu gospodarstva - tvrdi u svome članku Tajana Barančić iz tvrtke Astra poslovni inženjering.
(Foto: Prizor iz jedne od hrvatskih softverskih tvrtki)
Ona je analizirala 2172 hrvatske tvrtke kojima je proizvodnja softvera osnovna djelatnost, a koje su s 8887 zaposlenih u 2011. ostvarile 4,80 milijardi kuna ukupnog prihoda, od čega 990 milijuna u inozemstvu te bruto dobit od 478 milijuna kuna. Prosječna neto plaća u tim tvrtama iznosila je 6886 kuna, a pozitivni su i brojni trendovi - broj zaposlenih u 2011. godini povećao se za 5,7 posto, prihodi za 9,2 posto, a neto izvoz za 63 posto.
"Obzirom na činjenicu da je RH u 2011.godini imala vanjskotrgovinski deficit od 49,7 milijardi kn, neto izvoz od pola milijarde kuna je podatak koji bi trebao zaintrigirati državu" navodi Barančić. Ističe kako unatoč odličnim bonitetnim ocjenama softverske tvrtke imaju problema s pronalaženjem vanjskih izvora financiranja, s obzirom da u pravilu nemaju značajniju dugotrajnu imovinu. Bez njih, teško je dobiti HBOR-ove kredite, a neveliki broj zaposlenih u pojedinačnim softverskim tvrtkama prepreka je i za bespovratne državne potpore MINPO-a i HAMAG-a, kao i nemogućnost patentiranja softverskih rješenja zbog čega tvrtke nisu u povoljnoj poziciji ni kod natječaja za Razvoj i primjenu inovacija.
Na osnovu svega navedenog, nameće se zaključak da država ne prepoznaje proizvođače softvera kao bitnu granu gospodarstva, a često se čuju i (kriva) obrazloženja kako softver ne može zaposliti puno ljudi, doprinijeti rastu BDP-a, izvozu i slično. Kad se uzme u obzir i kako su proizvođači softvera na svaku kunu koju su uplatili u državni proračun dobili tek 1,14 lipa poticaja, jasno je da je softver zapostavljen u odnosu na neke druge grane od kojih je u pravilu jači po likvidnosti. Baš zbog toga, Barančić ističe sve navedene podatke uz poziv društvu da prepozna softverske tvrtke - "male divove".
