Hrvatska IT ekspedicija vratila se iz Kazahstana, gdje je sudjelovala na sajmu Kitel 2012, u najvećem tamošnjem gradu, Almatyju. Kako im je bilo na tržištu na koje do sada nije stupila hrvatska informatička noga.
(Foto: Hrvatski predstavnici na sajmu)
Prošla je euforija, prošao je i umor koji nas je "prao" nakon što nas je gazio jet-lag zbog vremenske razlike od četiri sata, počeli smo podvlačiti crtu ispod nastupa u Kazahstanu, na sajmu Kitel, od 29. do 31. svibnja.
Doduše, tako daleko na istok Udruženje za informacijske tehnologije HGK nikada nije vodilo svoje članice bili pa smo sve uspoređivali s najistočnijim gradom na čijemu su se sajmu hrvatski informatičari predstavili - azerbajdžanskim Bakuom. A baš kao i Azerbajdžan, i Kazahstan je država koja doslovno leži na nafti i plinu, a u informatičkom smislu kaskaju i više od nekoliko godina za Hrvatskom, što sve predstavlja priliku za proboj na njihovo, za naše informatičare još neistraženo i novo tržište.
Kako je uspio nastup na Kitelu 2012.? Vrlo dobro. Naime, od četiri IT tvrtke (IN2, King ICT, Vams Tec, Infobip) te Končara – Instituta za elektrotehniku, dvije najavljuju vrlo izglednu mogućnost sklapanja posla. Zbog povjerljive prirode stvari, doduše, ne smijemo objaviti detalje tih poslova, ali ni ostali izlagači nisu sasvim nezadovoljni nastupom i ostvarenim kontaktima te poslovnim prilikama.
Sve u svemu, na sajmu koji je pet-šest puta manji od onog u Bakuu, zanimanje posjetitelja je bilo vrlo dobro – za razliku od Bakua, ovdje je većina posjetitelja doista bila informatičke struke ili, sudeći po pitanjima, upućena u problematiku. Nije bilo bakica koje vas traže "paketku" (vrećicu s prospektima i možebitnim znakovima pažnje za poslovne partnere), a posjetitelji su se morali registrirati pa su oko vrata nosili akreditaciju s imenom i tvrtkom iz koje dolaze.
Sam je sajam započeo konferencijom na kojoj je, od pet ključnih govornika, troje bilo iz Udruženja za IT HGK. Prvo je Ante Mandić, predsjednik Udruženja, objasnio što ono radi te da su ciljevi posjeta hrvatskih informatičara Kazahstanu ne samo stvaranje prijateljstva, nego sklapanje partnerstva, a potom je najavio dio tvrtki. Tvrtke Infobip i Vams Tec, budući da su bile "oboružane" ruskim govornicima, kratko su se predstavile same.
Zanimanje publike sajma najveće je bilo za ono što je na hrvatskom nacionalnom štandu bilo najvidljivije (jer nije softver pa je bilo vidljivo na fotografiji na plakatu): Končarov novi projekt – hibridno napajanje električnom energijom bazne stanice mobilne mreže iz sunca i vjetra. Končar je u Almatyju predstavio prototip napajanja baznih stanica spomenutim obnovljivim izvorima energije, što određenu baznu stanicu čini autonomnom, odnosno neovisnom o napajanju iz električne mreže, a to je pak idealno za prostranu zemlju s rijetkim stanovnicima koji žele razgovarati mobitelima, a da pritom telekomi ne moraju "ostati bez gaća" da bi doveli dalekovod ili gorivo za dizel agregat do svake bazne stanice.
Upravo je penetracija mobitela, makoliko taj izraz zvučao perverzno i nakon godina korištenja u Hrvata, prilično dobar pokazatelj napretka informatike u nekoj državi. Dok je u Hrvatskoj penetracija viša od 100 posto već pet-šest godina i u 2010. je iznosila 143%, u Kazahstanu iznosi, prema podacima tamošnjeg udruženja za telekomunikacije - 54 posto. To otprilike znači da su cijela prizemlja robnih kuća, velikih poput nekadašnje Name, ispunjena štandovima koji prodaju mobitele, od kojih najbolje idu oni "samo voice i SMS". Budući da pomama za mobitelima znači i veliki rast popratnih usluga, svojim je nastupom i kontaktima jako zadovoljan Infobip. Ovu istarsku tvrtku, specijaliiranu za telekomunikacijske usluge bazirane na SMS-u, u Almatyju je predstavljala njihova moskovska podružnica, što je svojevrsni presedan u povijesti hrvatske informatike: prvi put su na nekom sajmu, na hrvatskom nacionalnom štandu kao izlagači bili stranci, zaposlenici tvrtke-kćeri neke hrvatske tvrtke. Konkretno, to su bili Ruslana i Aleksej iz Infobipa Moskva, zaduženi za tržište bivšeg Sovjetskog Saveza.
Uz Infobip, u hrvatskim IT okvirima veliku a nepoznatu tvrtku, gotovo je jednako nepoznat a međunarodno razgranat kao i Infobip i zagrebački Vams Tec, također izlagač na Kitelu. Vams Tecovci su odradili domaću zadaću i prije nego su došli u Kazahstan – zaposlili su bivšeg hrvatskog veleposlanika u toj zemlji koji je obnovio stare veze, a što je rezultiralo nizom sastanaka i izvan samog sajma te brojnim poslovnim prilikama.
Ekipa iz IN2 nije nezadovoljna nastupom na Kitelu jer su ostvarili kontakte s nekim tamošnjim uglednim i dobro pozicioniranim tvrtkama i osobama, a slično je prošao i King ICT. Ono što je prilično zbunjujuće je izgled i nastup kazahstanskih dužnosnika, koji graniči s bizarnim. Tako iz prve ruke znamo da simpatični i prilično krupni Kazak, s kojime smo se upoznali na koktelu za izlagače, a koji je popio količinu alkohola koja se u tim krajevima smatra pristojnom za poslovne razgovore, na prvi pogled nije djelovao kao ono za što se predstavljao - visokopozicioniranog predstavnika njihove IT industrije s brojnim, jako dobrim poslovnim i privatnim vezama. Iskreno, bili smo skeptični prema njemu i njegovim vezama kad smo počeli razgovor. No, kad je ostao bez posjetnica, samo je pucnuo prstima, na što je doletio mlađi muškarac s aktovkom i dodao našem sugovorniku, a ovaj nam objasnio "It's my bodyguard". Malo dodatnog Googlanja je potvrdilo da on stvarno jest ono za što se predstavlja.
Kazahstan, "omiljena" zemlja Sache Barona Cohena, poznatijeg i kao Borata, deveta je država na svijetu veličinom (2,7 milijuna četvornih kilometara), na čiju površinu stanu četiri Francuske ili 47 Hrvatske, nastanjuje 15-ak milijuna stanovnika, od kojih je sedamdesetak posto kosookih Kazaka, dvadesetak posto Rusa, dok su ostali tužne priče iz doba Staljina, despota koji je u Kazahstan dekretom doseljavao one koje nije osudio na skapavanje u Sibiru, a u koje nije imao povjerenja: Nijemce, Korejance, Čečene,...
Almaty je bio glavni grad do 1998., dok tamošnji predsjednik Nazarbajev nije odlučio podići novu prijestolnicu - Astanu, smještenu bliže središtu države, za razliku od Almatyja koji je od granice s Kinom zapadno samo dvjestotinjak kilometara i samo pedesetak sjeverno od kirgistanske granice. Ipak, za Almaty, s oko milijun i pol stanovnika najveći grad u Središnjoj Aziji, kažu da ima osam posto stanovništva Kazahstana koje pak privrede nešto manje od 40% bruto nacionalnog dohotka. Možda je upravo to uzrok tolikom broju terenaca na ulici. Nama se činilo da je na deset automobila šest do sedam terenaca, dva japanska i tek jedna stara Lada. U usporedbi s Bakuom to je fantastično – tamo je jedan terenac na dvadeset starih, "procvjetalih" Lada. No, nismo uspjeli odgonetnuti je li mnoštvo terenaca posljedica visokog standarda Almatyjaca ili smo samo bili u četvrtima koje su dovoljno hoch (doslovno, jer je Almaty na padini na kojoj vrijedi da je četvrt to otmjenija što je viša).
Iako svuda možete vidjeti nelijepe zgrade iz doba socijalizma, grad je začuđujuće europskog štiha – nema poludivlje nabijene gradnje svih mogućih stilova i svih vrsta kiča kao u Istambulu, ali nema niti pretjerivanja s palačama i stambenim neboderima koji se grade na svakom koraku, a kojima su kontrast prizemnice od bloketa pokrivene salonitom samo ulicu dalje od blistavih širokih avenija, kao što je to slučaj u Bakuu.
Želite li doživjeti avanturu, provezite se autobusima javnog gradskog prijevoza, pogotovo ako vam to uspije ujutro oko šest, odmah nakon slijetanja poslije cjelonoćnog leta. Za otprilike dvije kune vozači autobusa će vam priuštit utrku autobusa brzinom ne manjom od osamdeset na sat jer su plaćeni po broju putnika, a voze istim rutama... Uglavnom, nakon takve vožnje vam neće trebati roller coaster, ali nećete moći ni zaspati. Eto kako nam je zabava pokvarila liječenje jet-laga s početka priče.
