Ove je godine sve na CeBIT-u, koji si i dalje može tepati da je najveći ICT sajam na svijetu, bilo "u oblaku". Naime, svi su veliki izlagači pokušavali prodati svoje "oblake".
(Foto: Goran Car iz Combisa s kolegom)
Tako je i Deutsche Telekom cijeli svoj štand, veličine polovice paviljona, ali Hannoverskog - puno većega nego što su to oni na Velesajmu, posvetio računarstvu u oblaku. Da i Hrvati imaju tu svoga konja za trku, pokazali su informatičari iz Combisa, koje je Combisova tvrtka-baka, Deutsche Telekom, pozvala na svoj štand, na kojemu su combisovci predstavili Cloud Computer, proizvod vlastitog razvoja.
(Foto: Štand HGK)
Druge hrvatske "konje za trku" obični posjetitelji nisu mogli vidjeti jer su bili zauzeti unaprijed dogovorenim sastancima i tek bi iznimno rijetko posjetili hrvatski nacionalni štand, samo da bi na njemu održali pojedinačni sastanak s nekime koga su upoznali na licu mjesta. Stoga je hrvatski štand i planiran da bude vrlo skroman, i opremom i kvadraturom (dvadesetak četvornih metara), ali su ga njemački organizatori smjestili uz veliki slovenski štand (sedamdeset kvadrata) i još velebniji, Srpski, koji se šepurio na 150 četvornih metara.
(Neki od predstavnika hrvatskih tvrtki na CeBIT-u)
Hrvatsku su delegaciju na CeBIT-u sačinjavale tvrtke 024 zona, Artes Calculi, Evolva, InPRO, Poslovna inteligencija, Superius, obrt Binarna rješenja te Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Delegacija bi bila "deblja" za dvije tvrtke da nije vladala sezona gripe i da ona nije pokosila dvojicu direktora tih tvrtki. Hrvatski poslovnjaci su sudjelovali na sastancima u okviru CeBITovih usluga Match & Meet i Future Match, niza na Cebitovom portalu prethodno dogovorenih sastanaka s tvrtkama koje su zanimljive jedna drugoj, s time da su b2b sastanci na Future Matchu više orijentirani razvojnim temama od onih u sklopu Match & Meeta. Doduše, oni koji bi neupućeni zabasali u paviljon 26, gdje se Future Match odigravao, mogao bi za grupu ljudi koja neformalno sjedi oko stolova pomislili da su tek obični posjetitelji, a ne grupa poslovnih ljudi koji dogovaraju tehnološku budućnost inovativne Europe, da nije bilo brojeva na stolovima i momka koji bi gongom označavao da je prošlo pola sata, predviđenih za trajanje pojedinačnog razgovora.
Ostatak CeBIT-a bio je pravi velesajam, u svakom smislu. Ono što su svi proizvođači pokazivali bili su električni automobili, uključujući i Teslu Roadstera (za 3,7 sekundi stignete od 0 do 100, kako kilometara na sat, tako i u tisućama eura). Velike su se tvrtke i ove godine nadmetale veličinom i sjajem štandova, u čemu je prednjačio njemački SAP, sa svojim nizom video zidova. Na cijelom nizu štandova stalno je netko držao prezentacije - neke su slušale predavačeve kolege, neke nitko, a najveću je gužvu izazvao čovjek iz Njemačke savezne tiskare, koji je predavanjem o sprečavanju krađe identiteta zakrčio pola paviljona.
(Foto: Angela Merkel na sajmu)
Jedina s time usporediva gužva vladala je prvog dana sajma, kad su brojni novinari i snimatelji okruživali njemačku kancelarku Angelu Merkel i Dilmu Rousseff, predsjednicu Brazila, ovogodišnje zemlje partnera. Oko novinara i uz njih su se okupljale dodatne horde informatičara koji su složno k'o jedan vadili te u zrak dizali svoje smartfone i snimali kancelarku, dok su joj neki od njih stvarno od milja tepali "Angie" (izgovara se kao Angie od Stonesa), pa je ostalim smrtnicima nižima od dva metra fotografirati Angelu Merkel bio priličan problem iako se osiguranje nije niti osjetilo.
Miris budućnosti osjetio se, tradicionalno, na štandu Instituta Feunhofer, gdje je, uz pametnu nogometnu loptu s dva čipa koji, kad pređu crtu, može ti stric bit Sepp Blatter, ali ti neće poništiti gol koji su ti zabili, bila sva sila pametnih rješenja za svakodnevni život - od RFID čipova u prtljazi koja se onda ne gubi po aerodromima, preko spomenute lopte koja omogućuje Čačiću da već u poluvremenu vidi zabušavaju li to Brazilci ili domaći, do robota koji crta portrete ljudi koji mu sjednu pred štafelaj. Doduše, ugledni institut se malo zaigrao pa su napisali da robot crta autoportrete, iako je crtao ljude, a ne robote. A robota je bilo i za igranje šaha i za razgovor, iako su ovi potonji više trkeljali za sebe, pa čak i pjevali, nego što su konkretno razgovarali.
Naravno, najveća je gužva bila u paviljonima posvećenim igrama. Tamo su se odigravala čak neka dva svjetska prvenstva, isprobavao se Diablo III, predstavljale nove grafičke kartice, ali je i njemačka vlada propagirala sportove koji nemaju cyber u sebi, poput stolnog tenisa, nogometa ili curlinga na tepihu (što bi na ovo rekao Ribafish?), a sve s ciljem da mladi ne zakržljaju sjedeći uz kompjutor ili uz konzolu.
Bilo je tu i prodavača sitnog "voća i povrća", pretežito predstavnika malih kineskih tvrtki koje proizvode sve vrste hardvera pa ste tako mogli vidjeti milijun i jednu kopiju iPada, slušalice u tisuću i jednoj boji plastike i dvije tisuće oblika...
Osim "clouda" koji su sve iole poznatije korporacije imale, sljedeća "big thing" koja se stidljivo tek počela pojavljivati na CeBIT-u, i to samo u razgovorima između tehnološki najnaprednijih kompanija, je big data. Neki vrlo ugledni stručnjaci za baze i skladišta podataka tvrde da big data, ustvari nerelacijske baze podataka kakve u terabajtima posjeduje Facebook, odnosno pretraživanje tih podataka i njihova obrada pomoću sustava upravljanja poput NoSQL-a, predstavljaju budućnost računarstva.
