Investicija teška 60 milijuna dolara poslužila je kao povod za razgovor s Izetom Ždralovićem, suosnivačem Microblinka.
Više informacija o investiciji može se pronaći u nedavnom članku na rep.hr-u, a o Microblinku u profilu te tvrtke.
Izete, možeš li ispričati nešto o početku Microblinka, tko su bili osnivači i kakvu je tko imao ulogu?
Microblink je osnovan prije sedam godina, s time da smo prije toga imali još jednu priču prije toga koja je trajala oko tri godine. Ta prethodna firma, čak i neuspješna firma, bavila se e-Računima. Osnivači Microblink bili smo Damir Sabol, Saša Škevin, Jurica Cerovec i ja. Damir Sabol je od samih početaka Microblinka imao ulogu direktora i on je bio zadužen za strateški razvoj i viziju firme. Saša Škevin je bio to-do-master, Chief Operating Officer koji se brinuo da napravimo sve što trebamo, dok je Jurica Cerovec bio prvi programer unutar Microblinka i on je iskodirao prvi PhotoPay. Moj zadatak unutar Microblinka od samih početaka je bio vidjeti koje su potrebe korisnika i probati izraditi proizvode, izgraditi Business Development, a poslije i prodaja i marketing.
Kakva je bila vizija, što ste tada očekivali?
Vizija je bila riješiti vrlo konkretan problem. U to doba smo imali situaciju da su ljudi doslovno čekali u poštama da plate račune. Ili ako su to pokušavali raditi na zaslonu mobitela, to je bilo skoro nemoguće, jer su morali ukucavati razno-razne podatke i slično. Damir je tu vrlo rano shvatio da će procesna snaga mobitela kao i kamera postati sve bolji i bolji. Došli smo na ideju da kažemo: Ne bi li bilo super da možeš usmjeriti kameru mobitela prema uplatnici i da ona povuče sve podatke za plaćanje. Ta priča je krenula, imali smo dosta dobro razumijevanje kod pojedinih banaka koje je bilo izgrađeno u prethodnoj firmi za elektronske račune, konkretno s Erste bankom. S Igorom Strejčekom i njegovim timom smo radili na tome, oni su imali ogromno povjerenje u nas. Juricu smo doslovno s faksa uzeli i rekli mu: Napravi nešto što nitko drugi na svijetu nije napravio, izdvoji to i isprogramiraj, to će biti glavni dio aplikacije. Erste je imao povjerenje u nas, sami počeci s bili dosta teški. Imaš poluproizvod, ali krećeš i imaš to povjerenje i imaš prvi ugovor, što značajno olakšava stvari poslije. Godinama smo se fokusirali na financijski sektor, radili smo s financijskim institucijama, primarno bankama, i ugrađivali naš komad tehnologije u njihove mobilne aplikacije. To je bilo dosta dobro jer je iz ondašnje perspektive bilo dosta skalabilno.
Rekli smo ok - ne moramo raditi samo u Hrvatskoj, nego možemo raditi i po dvadesetak država po svijetu. Kako su apetiti rasli i tehnologija se razvijala, onda smo u jednom trenutku zaključili da bi bila fora raditi i neke druge stvari. Ne skenirati samo uplatnice računa, nego možda osobne dokumente.
Koliko je u cijeloj priči bitno biti prvi u nekom području? Ako gledam neke druge IT firme poput Infinuma ili Rimac automobila, čini mi se da je jako važno ući prvi ili među prvima u neko područje i steći iskustvo prije konkurencije.
To je dosta dobro pitanje, mi smo bili prvi u nečemu što se zove Mobile OCR, odnosno ekstrakcija podataka na mobilnim uređajima. Tu smo bili prvi i naći algoritmi i pristup su bili značajno drugačiji nego kod prethodnika. Ali tehnologija koju smo koristili nije bila nova, ona je vjerojatno bila iz osamdesetih. Ono što nam je bilo najbitnije je biti najbolji u onome što radimo. Mi smo čak imali tu sreću da smo imali, konkretno u Austriji, konkurenta koji je bio ekstremno neuspješan. Ekstrakcija podataka i točnost koju su imali su bili poražavajući. Iako je za ono doba bila ok, ali naša tehnologija je bila znatno bolja i to nam je dalo nekakav boost. Uvijek je dobro imati nekakvog konkurenta s kojim se natječeš i pokušavaš biti najbolji u onome što radiš.
Gdje je u toj priči Photomath? On je bio osmišljen kako bi promovirao Microblink, a onda je postao zvijezda...
Photomath je priča za sebe koja je dosta fora i priča je dosta poznata. Damir Sabol je, poznavajući to što radimo s mobilnim OCR-om, jedan dan svom sinu pomagao sa zadaćom i nije se baš mogao prisjetiti kako se nešto rješava. I onda mu je sinula ideja - ne bi li bilo super da možeš usmjeriti kameru mobitela prema matematičkom zadatku i dobiti rješenje, odnosno postupak rješenja.
Mi smo u tom trenutku skužili da je to "big deal" i da bi to moglo biti dosta fora kao približavanje mobilnog OCR-a publici. Jer kad bi rekao Mobile OCR, ljudi u ono doba nisu uopće shvaćali što je to uopće. Onda smo rekli: Bilo bi fora imati neki način da mi promoviramo Microblink kroz to. Dobro sad, the rest is history, bi rekli Englezi, mi smo lansirali taj Photomath, nekakav interni bet između Saše i Damira je bio u tisućama downloada, a nakon launcha na Techcrunch Distruptu praktički smo imali milijune downloada i to je bilo jako fora
Vrlo brzo smo shvatili da Photomath ima potencijal da bude potpuno zasebna priča koja je jednako uspješna ili možda u nekom trenutku i šira od onog što radi Microblink. Microblink je uistinu ta platforma koja može izroditi puno firmi poput Photomatha ili BlinkReceipta i sličnih.
To je bio dobar podsjetnik za one koji ne znaju, a za nas koji smo dosta pratili, ali nismo upoznati sa svim detaljima. Koliko je Photomath zaslužan da je Microblink danas tu gdje je?
To je sad ono - kokoš ili jaje. Marketinški je sigurno zaslužan. Bilo koja aplikacija koja ima preko 200 milijuna downloada i prisutna je vrlo široko, promovira ono što mi radimo. Postoji poveznica, iako je ona sve manja kako vrijeme ide - firme su potpuno neovisne jedna o drugoj u ovom trenutku.
Microblink postoji već sedam godina i do sad niste išli u investiciju, što je bilo presudno da baš sad odlučite da vam treba investicija?
Cijeli proces investicije je bio intenzivan, ali brz. Dobili smo ponudu od investitora koji su imali sličan mindset nama. Imaju jako dobro razumijevanje onoga što radimo i vide potencijal da dignu Microblink na iduću razinu. Nama je bilo dosta bitno da investicija ne bude "e, kupili su firmu", nego da to bude nekakva investicija koja će nam dati krila za daljnji razvoj. Radi se o manjinskoj investiciji od strane investicijskog fonda Silversmith.
U cijeloj priči je i BlinkReceipt, koji je sada spojen s vama. Kakvi su sad tu odnosi, koja će biti buduća uloga te firme?
BlinkReceipt je bio partnerska firma s kojom surađujemo već šest godina. Oni su gradili proizvod baziran na našoj tehnologiji. Zove se BlinkReceipt, bavi se skeniranjem maloprodajnih računa i najuspješniji je proizvod na tržištu u tom segmentu.
Kakva će biti uloga te firme u budućnosti, hoćete li zajednički prodavati Microblinkove proizvode?
Da, ideja je iskoristiti potencijal researcha i developmenta u Hrvatskoj, kao i našeg globalnog prodajnog tima, a s druge strane u Sjedinjenim Američkim Državama skupa s BlinkReceiptom kroz jedinstvenu firmu graditi još bolje proizvode koji idu u dubinu i koji daju još veću vrijednost korisnicima.
Nisam pitao, vezano uz investiciju, kako izgleda taj trenutak dobivanja investicije, dobijete li sav novac odjednom i onda ga morate trošiti prema nekakvome planu?
To ovisi o vrsti investicije i načinu, Microblink kao cjelokupna firma je profitabilan sve ove godine, investicija će nam uistinu pomoći - ti novci i potpora će nam pomoći u organskom rastu, to je rast i razvoj firme i slično, ali potencijalno i neorganskom. Omogućit će nam da možda akviziramo neke firme kako bi rasli još više i brže.
Što biste preporučili drugim firmama koje razmišljaju o nekakvim sličnim investicijama?
Nekakve osnove su uvijek imati najbolji proizvod na svijetu, imati ekipu koja ga je izgradila, jer to je vrijednost firme, a uz to imati total addressable market, odnosno tržište prema kojem ciljate treba biti široko i ambicizno. Istovremeno, idealno je imati nešto što se zove annual recurring revenue, odnosno prihode koji su konstantni i koji dolaze iz godine u godinu, čime pokazujete svoju stabilnost i isplativost dugoročno. Sama profitabilnost firme nije ključni element u ranim fazama firme.
Koliko je hrvatskim firmama teško dobiti takvu investiciju?
Postaje sve lakše i lakše. Ja vjerujem da će postajati sve lakše i lakše, zato što se gradi zdravi eko sustav, koji ima jedan Infobip, koji ima Rimac automobile, ima Nanobit, ima priče još nekih drugih firmi koje su ekstremno uspješne u područjima u kojima rade i taj buzz da je Hrvatska mjesto za turistički odmor prestaje.
Mi postajemo tehnološki hub i ja se nadam da će u Hrvatskoj biti puno sličnih priča poput Microblinka i Photomatha..
