Uzroci tromosti hrvatskog pravosuđa svakom informatičaru jasna je čim vidi kako izgleda procedura za ponovni upis osnivača tvrtke u sudski registar.
Kao što smo već pisali, 31.10. je rok za upis osnivača tvrtke u sudski registar. Tvrtke koje imaju više osnivača a osnovane su prije kolovoza 2010. u pravilu nemaju popis osnivača u sudskom registru, što mogu provjeriti i na Internetu. Iako se kod osnivanja uredno bilježilo tko su osnivači, registar to nije bilježio jer tada to nije bilo potrebno.
Usklađivanjem s Europskom unijom unos osnivača postao je obvezan, a sudski registar odlučio je pokazati kako je način na koji funkcioniraju i dalje u kamenom dobu umjesto u modernoj tržišno orijentiranoj demokraciji.
Procedura upisa je sljedeća: prvo je potrebno podnijeti zahtjev za izdavanje potrebnih dokumenata u registru, što je moguće učiniti osobno ili faxom. Mail ili još bolje internet formular naravno nisu opcija.
Tek nekoliko dana nakon toga, sudski registar (ovdje govorimo o zagrebačkom, ne znamo kakva je situacija u drugim gradovima, op.a.) je spreman izdati potrebne papire za koje je potrebno čekati u redu oko dva sata.
Nakon toga potrebno je obići javnog bilježnika koji će po uzoru na zagrebačke taksiste skupo naplatiti svoju uslugu - od gotovo 1700 kuna troškova, bilježniku ide preko 1300, 250 sudskom registru i 100 Narodnim novinama radi objave nečega što je još kod osnivanja bilo poznato.
Za kraj slijedi ponovno čekanje u registru radi predaje dokumenata.
Treba li reći da je u cijeloj priči zapravo nesposoban i PR trgovačkog suda, jer bi oni zapravo morali preko medija upozoriti tvrtke na njihovu obvezu, ali bi se u tom slučaju vjerojatno moglo naplatiti manje kazni, jer za sve one koji ne prijave osnivače registru do 31.10. predviđena je kazna od 5000 kuna koja će se u slučaju ignoriranja ponavljati svaki put uvećana za dodatnih 5000 kuna. Dražesno.
