Ako se gleda omjer godina i postignuća, malo je hrvatskih IT poduzetnika poput Tomislava Cara. Tvrtku Infinum pokrenuo je s kolegom Matejom Špolerom kad mu je bilo 19 godina, a danas, sedam godina kasnije bilježe veliki rast prihoda i zaposlenih i šire se na Sloveniju.
Koliko je bio problem što ste bili prilično mladi kad ste počeli?
U početku kad smo se negdje pojavili, rekli bi „došli su dečki“, a neki to kažu i dan danas. Nije bilo lako probiti tu mentalnu barijeru ljudima da to što izgledamo mlado, ne znači da ne znamo što radimo. Često me na raznim predavanjima pitaju kako dobijemo neki posao, i to je validno pitanje. U današnje vrijeme je najveći problem da dođete u situaciju da vam netko plati za to što radite. Ljudi u onome što vam plaćaju moraju vidjeti neku vrijednost, mora biti win-win scenarij za sve uključene.
Kad su vas počeli ozbiljnije doživljavati?
Otprilike kad je tvrtka narasla na 10-12 ljudi onda se situacija nešto promijenila. Danas nemamo nikakvih problema s javnom percepcijom tvrtke.
Za koje platforme razvijate?
Infinum se bavi razvojem za 3 glavne platforme –za iOS, za Android i za Web, a tako je i organizacijski posložen. Uvijek gledamo nove stvari koje dolaze, primjerice Windows Phone 8, radimo pilot projekte i slično, ali nemamo još organizacijsku jedinicu koja bi se time bavila.
Traži li se više Android ili iPhone aplikacije?
Recimo da podjednako. Android telefona ima više, ali iPhone korisnici puno više koriste aplikacije i dodatne usluge. Često prvo razvijemo aplikaciju za jednu platformu, vidimo koje su sitne greške i na osnovi njih radimo za druge platforme. Ne možete danas raditi samo za jednu platformu, snage na tržištu su dosta izbalansirane.
Jeste li ikad pokušali razviti nešto za neki store i tako dobro zaraditi na globalnom tržištu?
Nismo nikad ništa ozbiljno, više neke zezancije i eksperimente, nekako smo se specijalizirali kod razvoja u drugim smjerovima. Jako je teško išta napraviti po sistemu: "Stavit ću aplikaciju u Store, pa možda netko skine i nešto zaradim". Danas u AppStore ili Google Playu ima na stotine tisuća aplikacija i osim kvalitete aplikacije te puno sreće, potrebno je smisliti i dobar marketinški plan kako će ta aplikacija doći do korisnika.
Dopredsjednik ste IT udruženja pri HGK, štoviše najmlađi u povijesti udruženja. U posljednje vrijeme čujemo dosta kritika o Komori. Što Vi mislite o HGK?
Ja sam dopredsjednik IT udruženja pri HGK. Kad ljudi to vide misle valjda da Nadan i ja haklamo tenis svaki vikend. Realna situacija je da ja s HGK nemam uglavnom neke velike veze. Moja funkcija u tom IT udruženju je volonterska, i pokušam pomoći koliko god mogu s nekim konkretnim djelovanjem, savjetima, idejama i slično. Najviše što se napravilo unatrag godinu dana recimo, vezano je uz organizaciju događaja za IT zajednicu i tu je bilo puno kvalitetnih i korisnih događaja.
Osobno mišljenje mi je da bi članstvo u HGK trebalo biti na dobrovoljnoj osnovi, što bi bilo dobro za tvrtke, a i za HGK jer bi se isti restrukturirao i postao efikasniji.
Jeste ikad radili za državu?
Ne, a nismo ni pokušavali. Neću nikad reći apriori da ne bismo radili, ali to nam definitivno nije nikakav strateški cilj, ni blizu. Volim stvari gdje možemo nešto dobro napraviti, i ako bismo mogli nešto dobro napraviti što bi svi državljani RH koristili, nešto što je korisno i jednostavno, bilo bi nam to vjerojatno zabavno napraviti.
Infinum je poznat po specifičnoj atmosferi u firmi?
Pa da, danas smo se grudali, ima video na Facebooku. Ima tih stvari još, od kartinga, do teambuildingova gdje se pada niz slapove, maltezera u firmi, punk-rock benda, mobilnih aplikacija za razbijanja čaša i slično. Za tjedan dana idemo na koncert Živog blata. Meni je to ok, volim da smo drukčiji.
Mislite li da je takav javni imidž problem, da vas netko može smatrati neozbiljnim?
Ja ne volim biti ozbiljan, volim biti profesionalan. Ozbiljni možemo biti svi ako obučemo odijelo, ali profesionalci ne možemo biti svi.
Koja je tajna rasta firme u zadnjih godinu dana?
Nama je cilj da izvozimo što više, ured koji otvaramo u Sloveniji je nešto što pokazuje kojim smjerom želimo ići. U svakom poslu, bez premca, najvažniji su ljudi, i realno mi otvaramo tvrtku tamo jer tamo imamo dobre ljude – Tamaru Momčilović i programera Željka Pleseca, s kojima možemo raditi, i siguran sam da će i tamo posao dobro funkcionirati.
Kako je došlo do suradnje s IN2 u Sloveniji? S njima ste zajednički radili mobilnu aplikaciju za Tilia osiguranje.
Upoznao sam Daria Madžarevića (direktor IN2 Koper op.a.) koji je igrom slučaja, baš kao i mi, iz Karlovca, što mi je uvijek drago. Vrlo brzo smo se pokopčali na nekoj osobnoj razini što mislim da je bitno za partnerstvo. Oni su iznimno jaki u segmentu osiguranja, a mi smo dobri u segmentu mobilnih aplikacija, pa se suradnja stvorila nekako prirodno. Zajednički smo odlučili da bismo mogli razviti proizvod koji nudimo osiguravajućim društvima.
Koji proizvod ste ponudili?
Ideja je bila ponuditi nešto drukčije proizvode za osiguranje, prilagođene mobitelima. Proizvod se zove Insurance2GO i ima nekoliko modula. Modul koji je kod Tilia osiguranja implementiran je „Pay as you drive“ tip osiguranja. Ideja je da plaćaš osiguranje onoliko koliko voziš, a prati se tako da vozači povremeno fotografiraju instrument tablu od auta u redovitim intervalima (svako 1-2 mjeseca notifikacija).
Alternativa tome su uređaji koji se priključe na auto i tako rješavaju problem monitoringa kilometara, a ovako smo to riješili s mobilnom aplikacijom što je dosta jeftinije. Naravno, postoji tu niz potencijalnih problema (konkretno, fraud je prvi koji dolazi svima na pamet), ali načelno je koncept zanimljiv.
Čini se da birate ljude slične sebi kad zapošljavate?
Dogodilo se, birali smo ljude koji nam odgovaraju jer nam tako kolektiv najbolje funkcionira.
Kakva je vlasnička struktura Infinuma?
Matej i ja smo osnivači Infinuma, još tamo davno, iz 2005. godine. Nedavno su partnerima u tvrtci postali Nikola Kapraljević i Josip Bišćan. Oni su tu još od vremena kad se radilo u KSET-u za šankom, u onoj rupčagi u Odranskoj, i unijeli su puno sebe u tu tvrtku tako da su taj status zaslužili.
Navodno baš i nema puno osoba ženskog spola u firmi?
Nije navodno, nego je tako, konkretno imamo tri žene. Generalno, žena u IT-u ima malo, a da se to promijeni radili smo stvari poput RailsGirls radionica. Ponekad se iz našeg osebujnog smisla za humor naslućuje da smo seksistička stoka, ali ne možemo ni to sad mijenjati.
Ima li zbog nejednake količine projekata nekad i praznog hoda?
Nema praznog hoda, uglavnom smo overbukirani. Često tražimo nove ljude, ali kad zapošljavamo ne želimo uzeti baš bilo koga, nego nekoga tko je zbilja dobar. Radije ćemo izgubiti posao nego zaposliti loše ljude, mislim da je to dugoročno dobra strategija.
Koliko ljudi je otišlo iz Infinuma do sada?
Samo dvoje od početka. Jedan kolega se odselio u drugu državu, a drugi je našao posao koji mu bolje odgovara.
Pokrenuli ste i novi site? Djeluje dosta ozbiljno…
Da, par stvari nam je bilo jako bitno kod produkcije nove Infinum web stranice – osim toga što je internacionalna, potpuno je prilagođena za mobitele i tablete. Oko 30 posto prometa na stari site je dolazilo preko mobitela, pa smo shvatili da sve mora biti full responsive, ipak smo u 2013.godini i toga će biti samo sve više. Novi site nam je važan jer nama interno predstavlja jednu mentalnu prekretnicu – sad imamo bolji site, sad moramo biti još bolji da to opravdamo.
Je li se znalo dogoditi da neki posao dobijete samo na osnovu prisutnosti na internetu?
Bilo je situacija da se netko javi, ali rijetko, imali smo loš site, s novim očekujem da će biti bolje. Ali ni dosadašnji site nije bio loše posjećen – imamo oko 5000-6000 jedinstvenih posjetitelja mjesečno što mislim da je ok za jedan site od tvrtke u Hrvatskoj koji nije ni ciljao do sada jako na internacionalno tržište.
Vjerujem da je dobar dio te posjećenosti zapravo na račun bloga?
Da, sigurno je tako, članci koje smo pisali su podigli dosta prašine. Obzirom da je novi Infinum website internacionalan, ja sam pokrenuo svoj osobni site tomislavcar.com gdje se planiram baviti lokalnim temama u tom smislu.
Vratimo se na zapošljavanje – što Vam je bitno kad birate zaposlenike?
Moraju odgovarati kulturi firme, odnosno dobro se uklopiti te moraju znati svoj posao ili pokazati da imaju potencijala da nauče. Ni najbolji ako se ne uklope neće moći raditi, isto kao što je beskorisno da se uklapaju ako ne znaju raditi.
Što mislite o hrvatskoj IT sceni?
Mislim da scena pokazuje iznimne znakove napretka. Sjećam se vremena kad nije bilo baš ničega, a IT je bio potpuno beznačajan. Sigurno bi izdvojio dobre inicijative, poput ovoga što radi ekipa u Osijeku Software Cityu ili u Rijeci. Onda je tu niz eventova poput WebCamp-a, RailsGirls-a, Fiskalizacijskih eventova, PyLadies-a, DORS/CLUC-a, StartUp livea u Splitu, StartUp srijede, pa onda događaj od Pet minuta (ZG Tech Meetup op.a.) i hrpe toga što se nisam sjetio. Tu su i razne udruge i udruženja koje na ovaj ili onaj način pomažu IT sceni, poput ZIP-a, CISEX-a ili IT HGK-a.
IT tvrtke dobro posluju, zapošljavaju ljude, izvoze, ma realno ako se gleda, jedino IT funkcionira u ovoj državi.
Što je bitno za IT firme, odnosno Infinum?
U mojoj viziji tvrtke, dvije su bitne stvari. Jedna od njih je kvaliteta života i rada, odnosno što radimo i za koga, znači – dobre tehnologije, zanimljivi projekti – da ljudi budu sretniji. Druga bitna stvar je profit – super je raditi zanimljive stvari, ali ako se u poslu ne iskristaliziraju neki novci ubrzo, iz mog iskustva se posao vrlo brzo urušava.
Da imaš priliku utjecati na vlast, što bi izmijenio?
Glavna stvar koju država treba promijeniti je smanjiti cijenu rada. Softverska industrija je tu posebno pogođena zbog većih plaća, ali vrijedi i za sve ostale. Kao generalna politika – što se manje država u išta miješa – to bolje.
Trebalo bi ukinuti i ove birokratske idiotarije poput uvjeta nazivanja firme i drugih, ali ako želimo da budemo iole relevantni na svjetskom tržištu - moraju se smanjiti nameti na plaće.
Čemu sudski čekić u sobi za sastanke?
Skužili smo da se sastanci znaju odužiti, da se ne zna kad je kraj teme, pa udarac čekićem predstavlja kraj priče o nekoj temi. To smo uveli radi efikasnosti. A gledao sam seriju Sons of Anarchy, oni to tamo imaju kad trebaju provesti neka djela ekstremnog kriminala, pa mi je bilo fora.
Koliko radite dnevno?
Pa cijeli dan, nekih 10-12 sati, nekad i više, a radim i vikendom. Ne znam što bi radio da to ne radim, ovo mi je i posao i hobi. Negdje sam davno pročitao neku izreku - „Tko puno radi, ni ne zna da radi“.
Imate li možda za kraj i neke anegdote s posla do sada?
Zapošljavali smo tajnicu, tijekom studija je imala stipendiju od vojske i u CV-u joj je pisalo da je bila prva u klasi u gađanju pištoljem. To nam se učinilo simpatičnim, pa smo je pozvali na razgovor. Dali smo joj online test, koji je ispunjavala sat i pol vremena, i kad je kliknula "submit", sve se izgubilo zbog neke greške. Došla je i rekla nam da se sve srušilo, ali je rekla da ide opet to sve ispuniti. Ta upornost nam se svidjela, pa smo je zaposlili.
Tomislav Car - intervju
