Emina Bašič izgubila je gotovo mjesec dana komunicirajući mailom s ljudima koji su se predstavljali kao strani investitori, da bi tek pred koji dan uz pomoć Hrvatske gospodarske komore dobila potvrdu kako se zapravo radi o prevarantima.
S obzirom da su navedeni prevaranti kontaktirali još neke hrvatske firme, korisno je čuti kakav način rada imaju. Priča je započela kad su se javili njenom startupu TIMEbit pokazujući interes za aplikaciju koju razvijaju. Iako su joj njihove web stranice bile pomalo sumnjve, za rep.hr je rekla kako je bilo i puno detalja zbog kojih su ostavljali profesionalni dojam. Samoinicijativno su htjeli potpisati NDA ugovor i zbog toga je kontaktirati odvjetnički ured koji je zastupa, a i postavili su niz pitanja koja su joj zvučala čak i profesionalnije nego kod većine stvarnih investitora, pa je zaključila da se ipak radi o profesionalcima.
Nakon nastavka komunikacije, otkrilo se kako žele investirati 300.000 eura u startup, no tražili su investment security bond certificate, odnosno osiguranje investicije koje se inače ne uzima često, a posebno je neuobičajeno prilikom ulaganja u startupe. Bašić se počela raspitivati o navedenom osiguranju te je u jednom trenutku kontaktirala HGK, koja je preko kontakata u trgovinskom uredu Tajlandskog veleposlanstva zatražila provjeru tvrtke i doznala kako se radilo o pokušaju prijevare. Navedena tajlandska tvrtka bila je uredno registrirana, ali je dio podataka bio krivi te iz rep.hr-u raspoloživih informacija nije sasvim jasno je li netko zloupotrijebio podatke te tvrtke ili su njezini vlasnici ti koji provode prijevaru.
Bašić je nknadno saznala kako je navedena tvrtka kontaktirala i neke druge hrvatske startupe, pa je očito da nije bila jedina potencijalna žrtva. U ovom trenutku nije se usudila otkriti ime navedene tvrtke, a isto nisu htjeli napraviti ni u HGK, uz obrazloženje kako je ime tvrtke kod prijevara u pravilu lažno i često se mijenja, a ne žele naškoditi ni pravoj tvrtki ako su se prevaranti lažno predstavljali u njezino ime.
Provjera tvrtke iz Tajlanda koja se obratila gospođi Emini Bašić išla je preko kontakata u trgovinskom uredu njihovog veleposlanstva s kojima HGK već dugo surađuje. Ovdje je bitno istaknuti da komunikacija s pojedinim stranim poslovnim subjektima, kao što su veleposlanstva i druge institucije, uvelike ovisi o dosadašnjoj suradnji s njima. Tako da treba imati na umu da očekivana brzina odgovora, a često i sam odgovor, ovisi o tome tko ga postavlja. Ukratko, potrebno je poznavati odgovarajuću osobu.
HGK pomaže kod provjera relevantnosti stranih tvrtki
Rep.hr je upitao HGK za komentar prijevare, koji je dao savjetnik Odjela za internacionalizaciju Ante Perica, zadužen za tržišta Bliskog istoka, Afrike, Oceanije i ASEAN-a, On je otkrio kako im se na tjednoj bazi javljaju tvrtke sa sličnim upitima, u želji da provjere relevantnost neke strane tvrtke. U pravilu ovakvi pokušaji prijevare dolaze iz zemalja trećeg svijeta s kojima ne postoje odgovarajuće komunikacijski kanali niti te zemlje posjeduju relevantne baze podataka o trgovačkim društvima. Čest je slučaj da se ne može niti provjeriti je li ta tvrtka uopće registrirana, a dobiti neku potvrdu da je tvrtka sigurna za poslovanje je praktički nemoguće. HGK putem dostupnih kanala koje ima po pojedinim zemljama provjerava relevantnost tvrtke. Partnerske komore i druge slične institucije, strana veleposlanstva i hrvatska veleposlanstva u svijetu, kao i određeni privatni izvori iz poslovnog miljea se najčešće koriste kako bi se pribavilo više informacija o tvrtki koja nudi poslovnu suradnju.
Pojasnio je kako se u ovom konkretnom slučaju radi o pokušaju prevare ponudom za ulaganje, dok se hrvatske tvrtke najčešće javljaju prilikom pokušaja prevara kod prodaje svojih roba. Iako se radi o prodaji roba, obrazac prevare opisan u nastavku primjenjiv je i kod sklapanja ugovora o prodaji usluga, investicija i drugih vrsta poslovne suradnje. Hrvatskoj tvrtki obrati se "agent" zainteresiran za proizvode i usluge hrvatske tvrtke koji nudi unosne poslove. Komunikacija s "agentima" može trajati i po nekoliko mjeseci, sve dok se ne stekne povjerenje u "agenta" koji nakon završenih pregovora, a netom prije realizacije poslovnog aranžmana (npr. uplate predujma) traži novac za neočekivane potrebe koje nisu definirane sklopljenim ugovorom, koje po prirodi stvari snosi hrvatska strana: određeni certifikati, otkup dokumentacije, registracija tvrtke, odvjetničke usluge i slični troškovi. U pravilu je riječ o iznosima od nekoliko tisuća američkih dolara koje s obzirom na vrijednost ukupnog posla hrvatskim tvrtkama nije problem podmiriti, ali nakon čijeg primitka "agenti" nestaju.
Jedna od temeljnih aktivnosti HGK je pomoć hrvatskim tvrtkama pri nastupu na stranim tržištima. Stoga u slučaju nedoumica prilikom početka suradnje sa stranim partnerima iz Komore pozivamo hrvatske tvrtke da kontaktiraju Sektor za međunarodne poslove HGK eoi@hgk.hr radi provjere i dobivanja dodatnih informacija.
