Veliki broj developera proteklih par godina napustio je Hrvatsku i zaposlio se u inozemstvu. Seriju njihovih intervjua za rep.hr započet ćemo s Dinom Zjača koja je prije četiri godine pronašla posao u Beču.
Dina, kako si našla posao?
Poslala sam desetak molbi i otišla na par dana u Beč na intervjue. Nisam mogla stići na sve, od većine sam dobila i ponude za posao i jednu od njih prihvatila.
Zašto baš tu jednu?
Posao mi se činio najzanimljiviji i ljudi najkompetentniji pa mi je generalni dojam bio najbolji. Nisam htjela raditi na projektima, nego na razvoju nekog proizvoda.
Jesi li znala njemački? Koliko je znanje njemačkog važno za posao?
Znala sam do neke mjere, u međuvremenu sam ga usavršila i položila C2 razinu. Pristojan posao u IT-u je moguće pronaći i bez znanja njemačkog, a uz znanje njemačkog je izbor puno veći.
Više nisi u toj prvoj firmi. Koliko si poslova promijenila?
Prvo sam bila u toj firmi koja je tada imala oko 200 ljudi, bavila se automatizacijom poslovnih procesa, imala svoj engine i hrpu klijentskih aplikacija. Nakon tri godine sam otišla natrag na faks, na doktorat, ali mi se nije svidjelo, pa sam se vratila i kratko bila u jednom startupu koji se bavio daytradeanjem, a sad sam u jednoj firmi koja se bavi različitim projektima, što mi je ipak zanimljivo zbog dosta zanimljivih tehnologija koje koriste.
Znači, sad ti je lako naći posao?
Da, kad sam u jednom trenutku dala otkaz prije nego sam imala idući posao, toliko me firmi, recruitera i kolega kontaktiralo s prijedlozima za novi posao, da mi je bilo neugodno.
Postoje li neka ograničenja za hrvatske građane koji traže posao u Austriji?
Austrija je zadržala mogućnost neotvaranja tržišta rada Hrvatskoj koja je još na snazi, mislim do najkasnije 2020. godine. Iznimke su razna deficitarna zanimanja koja uključuju bilo kakve inženjere i tehničare, pa IT-ovcima uglavnom nije problem dobiti radne dozvole. Potrebno je skupiti bodove ispunjavanjem različitih kriterija kao što su znanje njemačkog i engleskog, visina obrazovanja, starost,… U principu, te bodove nije teško skupiti ako si završio tehnički faks i znaš barem engleski. U 99 posto slučajeva radnu dozvolu za radnika traži poslodavac. To je dobro, jer birokracija u Austriji nije bolja od one u Hrvatskoj.
Bitno je također reći da je prvih godinu dana radna dozvola vezana za firmu. Znaci, ako poželiš promijeniti posao unutar prve godine, moraš s drugom firmom ispočetka prolaziti kroz postupak dobivanja dozvole.
Kakve su razlike između rada u hrvatskim firmama i u Austriji?
Uvjeti u Austriji su dosta bolji. Minimum za sva zanimanja je 14 plaća i 25 dana godišnjeg. Dosta se ulaže u zaposlenike, na svom prvom poslu odmah po dolasku su mu poslali na vrijednu edukaciju, platiti mi tečaj učenja njemačkog, tu su još teambuildinzi, besplatna hrana na poslu, najmodernija oprema, velika samostalnost u donošenju odluka…
Komunikacija između developera i managera je bolja nego u Hrvatskoj - nije shvaćena olako nego stvarno nečemu i služi, traže se razlozi eventualnih neuspjeha i otklanjaju.
Bi li rekla da se u Austriji radi manje ili više?
Ne bih rekla da se radi više, možda čak i manje, ali organiziranije.
Kolike su plaće?
Minimalne plaće su propisane kolektivnim ugovorima, ovisno o zanimanju, spremi i iskustvu, a na oglasima za posao zakonom ih je obavezno istaknuti. Ponuđene su u pravilu veće od tih u oglasima, koje za programere i slična zanimanja iznose od 32.000 do 42.000 eura godišnje, što je minimalni propisani bruto iznos za traženi stupanj obrazovanja. Čak i početnicima u pravilu je ponuđeno barem 20 posto više. Plaća dalje raste sa iskustvom. Solidan programer sa 7-8 godina iskustva moze očekivati oko 60.000 eura bruto godišnje. Više pozicije, kao team leadovi, scrum masteri i u zadnje vrijeme Dev Opovi, koji su sve traženiji, mogu očekivati i više. Inače, sve je podložno pregovaranju.
Ali ipak, prema onima koji tek dođu, poslodavci znaju biti oprezni i skeptični o obično ponude tek malo više nego nekom Austrijancu koji je tek završio faks, ali to se kroz par godina izgladi. Također, obavezne su godišnje povišice proporcionalne inflaciji, što doduše u zadnje vrijme nije bilo puno, tipa dva posto.
Kakva je atmosfera prema zaposlenicima iz drugih država?
Iako je Beč multikulturalna sredina, u svojoj prvoj firmi bila sam jedina strankinja. Nepoznavanje jezika i nerazumijevanje s austrijskog dijalekta u početku se osjećao, ali svi su me podržavali i bili spremni pomoći, pa sam se osjećala dobro. Neki bivši kolege su mi danas prijatelji.
Kakav ti je društveni život? Družiš li se s Hrvatima i ex-Yu narodima ili s Austrijancima?
Ovdje ima dosta Hrvata, i balkanskih naroda generalno, a družim se i s Austrijancima I ljudima iz cijelog svijeta, Beč je mali melting pot. Ja ne izlazim baš puno, nisam ni u Hrvatskoj, ali da želim, imala bih gdje i s kim. Iskreno, nedostaje mi samo bridge, u Hrvatskoj je puno zanimljivija zajednica.
Koje su općenito razlike u društvu koje si uočila?
Prvo što upadne u oči su veliki broj tetoviranih i „probušenih“ ljudi. Drugo što se uoči je iznenađujući broj pušača, s obzirom da je Austrija ipak razvijena država. Jednom sam u novinama vidjela naslov kako su Austrijanci po prevenciji pušenja gori čak i od Hrvata i Albanaca. Ne znam što bi mislila o tome.
Ljudi ranije dobivaju djecu i imaju je više. Primanja su dovoljna, nema straha od gubitka posla, sustav štiti ljude na sve strane. Postoji i sustav dodjeljivanja subvencioniranih stanova obiteljima s djecom.
Nije neobično tražiti posao izvan struke. Jedan kolega programer je bio drvodjelac, a nakon par mjeseci školovanja prekvalificirao se za Javascript programera i sad je dosta dobar u tome.
Ministarstvo znanosti, istraživanja i gospodarstva je u jednom. Na taj način se istražuju gospodarstvu iskoristive teme i obrazuju ljudi koji će se poslije moći i zaposliti. Sličnu praksu sam vidjela i u Švicarskoj, gdje gospodarstvo dobrim dijelom i financira fakultete.
Još jedna razlika je funkcioniranje po pravilima i propisima. Birokracija je spora i neefikasna, ali ipak za sve postoje pravila, kojih se svi i pridržavaju. Od potpisivanja ugovora za sve, iznajmljivanja, osiguranja, protokola... Čak i auti staju na svakoj zebri.
Kakva je situacija sa smještajem?
Taj dio je problematičan, brdo ljudi traži stan i cijene vrtoglavo rastu. Plus je što su stanovi generalno dobri i što su unajmljivači dosta zaštićeni.
Koji savjet bi dala svima koji su zainteresirani za neki developerski posao u inozemstvu?
Savjet je možda ne gledati na inozemstvo kao da tu teče med i mlijeko. Nekad imam osjećaj da ljudi kad čuju Beč misle da se ovdje život sastoji od Apfelstrudle, kuhanog vina i božićnog sajma. Generalno, život ostane dosta sličan.
Također, ako se netko želi preseliti isključivo radi posla, i ne zna i ne želi učiti jezik, ili se ni ne želi vidjeti ni u kom drugom aspektu u tom gradu, preporučila bih možda remote rad. Tako se može živjeti na jeftinijoj i još bitnije - nekome ugodnijoj lokaciji, a primati inozemnu plaću.
