Istraživanje koje je proveo Microsoftov Hotmail pokazalo je da povećani kapacitet e-mail sandučića kojeg nude skoro svi popularni servisi dovodi do nagomilavanja ogromnih količina e-mail poruka koje bi u prošlost bile jednostavno izbrisane.
Otkad je Googleov Gmail ponudio svojim korisnicima takozvane "beskonačno velike" sandučiće i time potaknuo ostale popularne servise poput Hotmaila i Yahoo Maila da također uklone ograničenja a količinu e-mail poruka, promijenio se način na koji ljudi koriste elektroničku poštu. Prema istraživanju Microsofta, korisnici sve češće dobrovoljno primaju razne newslettere, ponude i reklamne e-mail poruke koji spadaju u neku novu kategoriju između spama i "pravih" e-mailova, a čine oko 80 posto sadržaja prosječnog e-mail sandučića. Samo je količina poslanih newslettera porasla za 300 posto u zadnjih godinu dana što se može pripisati činjenici da više ne postoji neki praktični razlog za njihovo brisanje, kao što je nekoć bio ograničeni prostor za primanje e-mailova, već se mogu jednostavno filterima proslijediti u određene foldere.
Istraživanje je pokazalo i promjenu u načinu razmišljanja i odnosa prema pristigloj pošti, pa tako 38 posto ljudi gleda na svoje e-mail sandučiće kao način arhiviranja i održavanja digitalnih zapisa, četvrtina je motivirana nekim sentimentalnim porivima da zadrže većinu poruka, a svaki deseti korisnik nikada nije pobrisao niti jedan e-mail. S druge strane se pojavila kod nekih ljudi određena tjeskoba kod baratanja nepreglednim količinama poruka jer se osjećaju stresno i uzrujano kada ne mogu pronaći neki konkretan e-mail. "Dok neki ljudi jednostavno mogu ignorirati neprestano nakupljanje e-mail poruka zbog raznih razloga, od želje za praćenjem kada se što dogodilo, do sentimentalnih razloga, kod ostalih ta neorganiziranost stvara osjećaj nelagode", izjavila je psihologica Jenni Trent Hughes za britanski Telegraph, te dodala kako je dovoljno pogledati navike koje ljudi imaju u stvarnom životu da bi nam bilo jasno kako se odnose prema svojim e-mail sandučićima.
