Vlado Lendvaj, predsjednik Hrvatskog saveza informatičara, na Facebooku je iznio stav kako pola hrvatskih matematičkih gimnazija nije sposobno pripremiti niti jednog učenika da izađe na školsko natjecanje u informatici.
Kao jedan od argumenata za pogoršanje situacije u školstvu, u komentarima ispod statusa istaknuo je kako je broj učenika u petom razredu koji su se prijavili za natjecanje iz informatike u proteklih godinu dana pao sa 645 na 378. Većinu krivnje vidi u krivo složenom školskom sustavu koji umjesto kreativaca koji bi znali napisati algoritme stvara korisnike tehnologije.
Kao primjer krivog smjera u kojem informatika u školstvu ide, naveo je i situaciju u kojoj su djeca u jednoj osnovnoj školi išla na izbornu informatiku jer su mislili da će tamo naučiti programiranje, a učitelj im je rekao: ma to ćemo preskočiti, vama je to preteško.
U pojašnjenju za rep.hr, Lendvaj je istaknuo kako su negativni trendovi započeli još prije petnaestak godina kad je grupa hrvatskih nastavnika u Finskoj vidjela kako oni nemaju programiranje u školama, no situacija se tamo u međuvremenu promijenila i Finci su shvatili kako je njihova prethodna praksa bila kriva, dok je kod nas šteta već bila napravljena. Dodatnu štetu su napravili neki ljudi na visokim pozicijama koji su zadnjih nekoliko godina obilazili Hrvatsku i govorili da će Logo izbaciti iz natjecanja.
"Da nije bilo peticija i drugih akcija nastavnika to bi i uspjeli" dodao je Lendvaj, razočaran i zato jer je prošle godine drastično smanjen broj učenika pozvanih na državno natjecanje iz Loga, pri čemu je posebno loše što su primjerice kod petih razreda pozvani samo učenici iz Zagreba.
"Kad se zbroje svi ti učinci, prirodno je da dođe do spomenutog broja smanjenja natjecatelja. Svih ovih godina to se prelijeva i na srednje škole i tako dođe do stanja iz objave - da pola prirodoslovno-matematičkih gimnazija nema niti jednog natjecatelja iz programiranja." - zaključuje Lendvaj kojem smo postavili i tri pitanja:
Što bi u sadašnjoj situaciji trebalo napraviti da se situacija promijeni?
U osnovnu školu bi trebalo uvesti vanškolsku aktivnost posvećenu robotici i kodiranju, npr prema veličini škole dva do 10 sati tjedno, koja bi se nastavnicima računala u satnicu kao redovna nastava, a na koju bi djeca išla u grupe formirane prema interesu i sposobnostima, a ne dobi, i gdje bi nastavnici radili pripreme za neko od mnogih natjecanja i smotri iz STEM područja koja se organiziraju u Hrvatskoj prema interesu učenika, a ne unaprijed definiranim planovima.
Vraćanje broja pozvanih osnovaca na državno natjecanje iz programiranja na 45 Logo+45 C++/Python, kako je bilo prije pokušaja presađivanja pogrešnih finskih praksi, također bi pridonijelo poboljšanju.
Može li se stanje malo poboljšati i bez promjena od strane države?
Može, vanškolski pozitivni primjeri su Centri tehničke kulture. Na primjer riječki radi jako dobro, njihovo reaktiviranje i osnivanje novih imalo bi višestruku korist za čitavo društvo i mogli bi biti centar okupljanja mladih u mjestima gdje za njih nema nikakvih drugih sadržaja. To je nešto što lokalne sredine mogu lako napraviti.
Kako to da je stanje toliko loše baš u matematičkim gimnazijama? Koliko se tamo na informatici uči programiranje tijekom sve četiri godine?
Matematičke gimnazije imaju puno lošiji program nego što su to imali nekadašnji MIOC-i, djeci je nagurana hrpa sadržaja iz neprirodoslovnih područja koja im ne treba niti ih ne zanima i stoga se ne mogu posvetiti bitnim stvarima. Broj predmeta u našim gimnazijama je zločin prema učenicima, nastavnicima koji pokušavaju nešto dobro napraviti u tim nemogućim uvjetima, i roditeljima
