VIDEO: Damir Šlogar o uspješnom izvozu igara na strana tržišta

VIDEO: Damir Šlogar o uspješnom izvozu igara na strana tržišta

Bogato iskustvo s plasiranjem video igara u više od 150 država svijeta studentima FER-a u petak je predstavio poduzetnik Damir Šlogar.

Šlogar, koji je prije dvije godine prodao svoju gaming tvrtku Big Blue Bubble za 76 milijuna kanadskih dolara u Hrvatskoj nije  previše poznat, jer od 1999. godine živi u Kanadi u kojoj je spomenutu tvrtku osnovao 2002. godine.

Njegovo predavanje prvenstveno je bilo namijenjene studentima FER-a, ali je zbog teme zanimljivo svima koji se bave izvozom softvera,  s obzirom da su u njemu sažeti ekonomski, tehnološki, moralni, pravni i kulturološki preduvjeti za uspjeh na inozemnim tržištima.

Govoreći o ekonomskom aspektu, zapitao se u kojim državama uopće ima smisla ponuditi igru upozorivši na 
veličinu tržišta, kupovnu moć, cijenu prikladnu određenom tržištu, dostupnim načinima plaćanja, porezima, konkurenciji i dodatnim troškovima ističući pri tome brojne zanimljive detalje poput onoga da cijene igara prodanih preko Steama u pravilu budu znatno niže u Argentini, što dio igrača koristi te uz upotrebu VPN-a igre kupuje u toj državi.

Kad je u pitanju tehnološka strana priče, upozorio je na prikladne hardverske platforme i servere, ali i na kompleksnost lokalizacije i kulturaloizacije igre s tehničke strane, jer svaka takva prilagodba često podrazumijeva određene promjene u samoj igri.

Što se kulturološkog, pravnog i moralnog aspekta, prošao je teme poput poznavanja kulture i običaja određene države, upozorio na potrebu za istraživanjem zaštitnih znakova i prihvatljivih naziva na različitim tržištima, dopadljivosti likova, ali i specifičnih kulturoloških razlika poput nepostojanja navike traženja povrata novca u Rusiji i najveći postotak traženih povrata u Velikoj Britaniji.

Osim detaljne razrade svih ovih tema, na kraju predavanja Šlogar je odgovarao i na brojna pitanja, pa je tako primjerice otkrio da je oko 75 posto igara njegovog mobilnog studija bilo neprofitabilno, 20 posto "na nuli" dok je tek jedan do pet posto igara bilo vrlo uspješno, čime su pokriveni i troškovi njihovih neuspješnih projekata. Njegova najuspješnija igra bila je igra My Singing Monsters koja je u 10 godina donijela preko 150 milijuna američkih dolara.